Koliko padeža ima italijanski jezik? Ako mislite na promjenu imenica kroz padeže, kao u bosanskom, odgovor je: italijanske imenice nemaju takav padežni sistem. Odnose u rečenici izražavamo prijedlozima, redoslijedom riječi i drugim gramatičkim sredstvima. Ipak, neke zamjenice imaju različite oblike zavisno od svoje uloge.
Zato je preciznije reći da se imenice u italijanskom ne mijenjaju po padežima nego da u cijelom jeziku nema nikakvih padežnih razlika. U nastavku ćemo to objasniti kroz poznate bosanske primjere, nekoliko italijanskih rečenica i kratku vježbu koju možete uraditi pisanjem.
Padeži u italijanskom jeziku i bosanskom: ključna razlika
Bosanski ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ. Padežni oblik pomaže nam da razumijemo ulogu riječi u rečenici. Na primjer, u izrazima student čita, vidim studenta i dajem knjigu studentu ista imenica dobija različite nastavke.
U italijanskom riječ studente u sljedećim primjerima ostaje ista. Mijenja se njeno mjesto u rečenici ili izraz koji stoji ispred nje. Pogledajte kako se poznati odnosi prenose bez promjene nastavka imenice.
| Bosanski primjer | Italijanski primjer | Šta primjećujemo? |
|---|---|---|
| Student čita. | Lo studente legge. | Student vrši radnju. |
| Vidim studenta. | Vedo lo studente. | Imenica ostaje ista i kada označava koga vidimo. |
| Dajem knjigu studentu. | Do un libro allo studente. | Izraz allo studente označava kome dajemo knjigu. |
| Ovo je knjiga studenta. | Questo è il libro dello studente. | Izraz dello studente označava čija je knjiga. |
| Govorim sa studentom. | Parlo con lo studente. | Prijedlog con označava s kim govorimo. |
Ova tabela poredi značenja, a ne predstavlja italijansku padežnu promjenu. Oblici allo i dello nastaju spajanjem prijedloga i člana. Sama imenica studente nije dobila nastavak za dativ ili genitiv.
Kako italijanski izražava odnose bez padežnih nastavaka?
Za početak obratite pažnju na prijedloge i na to ko vrši radnju. Prijedlozi su kratke riječi koje povezuju dijelove rečenice: mogu označavati pripadnost, mjesto, pravac, društvo i druge odnose. Među čestim italijanskim prijedlozima su di, a, da, in, con, su i per.
- Il telefono di Marco. – Markov telefon. Izraz di Marco pokazuje čiji je telefon.
- Scrivo a Giulia. – Pišem Giuliji. Prijedlog a ovdje uvodi osobu kojoj pišem.
- Parlo con Luca. – Govorim s Lucom. Prijedlog con pokazuje s kim govorim.
- Il libro è sul tavolo. – Knjiga je na stolu. Izraz sul tavolo pokazuje gdje se knjiga nalazi.
Međutim, nemojte svaki bosanski padež povezati s jednim italijanskim prijedlogom. Izbor zavisi od značenja i od riječi uz koju prijedlog stoji. Na primjer, Vivo a Roma znači „Živim u Rimu”, a Vivo in Italia znači „Živim u Italiji”. Bosansko „u” ovdje odgovara dvama različitim prijedlozima.
Redoslijed riječi također je važan. Uporedite Marco saluta Giulia (Marco pozdravlja Giuliju) i Giulia saluta Marco (Giulia pozdravlja Marca). U ovim jednostavnim rečenicama položaj imena pokazuje ko pozdravlja koga. Ipak, redoslijed nije potpuno krut: italijanski dopušta i druge rasporede, naročito kada nešto želimo naglasiti.
Šta znače del, al i sul?
Kada vidite del, al ili sul, može izgledati kao da član dobija padežni oblik. Zapravo, riječ je o spajanju prijedloga i određenog člana. U italijanskim udžbenicima ove oblike obično ćete naći pod nazivom preposizioni articolate.
- di + il = del: Il titolo del libro. – Naslov knjige.
- a + il = al: Scrivo al professore. – Pišem profesoru.
- su + il = sul: Il quaderno è sul tavolo. – Sveska je na stolu.
Oblik zavisi i od člana koji odgovara imenici. Tako a + lo daje allo, kao u primjeru allo studente, dok di + la daje della. To nisu novi padeži, nego spojevi koje postepeno učite kroz rečenice.
Za početak uz novu imenicu zapišite i član: il libro, la casa, lo studente. Kada znate taj spoj, lakše ćete prepoznati kako nastaju izrazi poput del libro ili della casa.
Zašto se onda mijenjaju io, me i mi?
Ako ste već sreli oblike io, me i mi, možda vam tvrdnja o nepostojanju padeža djeluje zbunjujuće. Razlog je što lične zamjenice čuvaju razlike prema ulozi u rečenici. One se ne ponašaju potpuno isto kao imenice.
- Io studio italiano. – Ja učim italijanski. Io označava osobu koja vrši radnju.
- Questo regalo è per me. – Ovaj poklon je za mene. Nakon prijedloga per koristimo me.
- Giulia mi vede. – Giulia me vidi. Mi ovdje označava osobu koju Giulia vidi.
- Giulia mi scrive. – Giulia mi piše. Mi ovdje označava osobu kojoj Giulia piše.
Primijetite da isti oblik mi u posljednje dvije rečenice odgovara bosanskim oblicima „me” i „mi”. Zbog toga ni zamjenice ne treba učiti kao kopiju bosanske padežne tabele. Povežite oblik s cijelom rečenicom i njenim značenjem.
Kada pitate koliko padeža ima italijanski jezik, važno je, dakle, razlikovati imenice od zamjenica. Za početničko učenje dovoljno je razumjeti tu razliku; detaljniju upotrebu zamjenica možete obrađivati postepeno.
Imenice se ipak mijenjaju: jednina i množina
To što imenice nemaju padežne nastavke ne znači da uvijek ostaju u istom obliku. Italijanski razlikuje jedninu i množinu. Na primjer, il libro znači „knjiga”, a i libri znači „knjige”. Ta promjena označava broj, a ne padež.
Članovi i pridjevi također se slažu s imenicom u rodu i broju: il libro nuovo (nova knjiga), i libri nuovi (nove knjige), la casa nuova (nova kuća). Italijansko libro je muškog roda, iako je njegov bosanski prijevod „knjiga” ženskog roda.
Za dodatne imenice s članovima možete koristiti naš spisak 50 osnovnih riječi na italijanskom jeziku s prijevodom. Odaberite nekoliko poznatih riječi i pratite kako se pojavljuju u kratkim primjerima.
Kratka pisana vježba: prepoznajte oblik i značenje
Dopunite praznine koristeći oblike del, al, con, me i mi. Svaki oblik upotrijebite jednom. Prije nego što pogledate rješenja, pročitajte bosanski prijevod i odredite odnos koji rečenica izražava.
- Il titolo ______ libro. – Naslov knjige.
- Scrivo ______ professore. – Pišem profesoru.
- Parlo ______ Luca. – Govorim s Lucom.
- Questo regalo è per ______. – Ovaj poklon je za mene.
- Giulia ______ vede. – Giulia me vidi.
Rješenja: 1. del; 2. al; 3. con; 4. me; 5. mi. U prva dva primjera prijedlog se spaja s članom, u trećem ostaje odvojen, a posljednja dva pokazuju različite oblike zamjenice.
Zatim uporedite Vedo lo studente i Parlo con lo studente. Podvucite riječ studente u oba primjera. Ostala je ista, iako u bosanskom kažemo „vidim studenta” i „govorim sa studentom”.
Šta učiti nakon ovog objašnjenja?
Najvažnije je da ne tražite sedam italijanskih nastavaka za svaku imenicu. Učite imenicu s članom, zatim prijedloge u kratkim izrazima i zamjenice kroz konkretne primjere. Ako vam treba širi redoslijed prvih lekcija, pročitajte vodič kako početi učiti italijanski od nule.
Za učenje uz predavača pogledajte informacije o kursu italijanskog jezika u Sarajevu i online. Na stranici kursa možete provjeriti načine pohađanja i detalje prijave.